Foto-monografija koja je pred vama rezultat je dvodecenijskog rada Kikindskog fotografa Nevena Grujića. Sadržaj njenih stranica čine crno bele fotografije koje su izraz u celosti ličnog, i bez traga kompromisa, kritičkog tematizovanja grada njegovog porekla. Rad autora svoje osnovne koordinate metoda, i stila realizacije fotografskog zadatka, pronalazi u preseku dokumentarne nužnosti i slobode stvaralačkog akta.
Karijera Nevena Grujića obeležena je čestim putovanjima. Autorov duhovni senzibilitet komplementiran je spoljašnjom nomadskom egzistencijom koja u savremenom kontekstu čini
prostorne distance premostivim na način koji nikada pre nije bio dostupan ljudskom iskustvu. Otuda i svežina perspektive koju svaka od fotografija evidentira. Česta udaljavanja i odsustvovanja iz Kikinde proizvela su snažan kontrapunkt u iskustvu i radu Nevena Grujića. Susreti i upoznavanje sa ljudima do tada nedovoljno poznatih kultura, i oblika života, ugrađeni su u osnove njegove dokumentarno umetničke prakse.
Istorijsko-politički kontekst ove knjige i fotografija koje beleže vreme u proteklh dvadesetak godina života, sažet je u višesmislenom, eksplozivnom i uvek problematičnom terminu Balkan. Kikinda je u svom Panonskom, provincijalnom miljeu, preživljavala, in nuce, sudbinu čitave države Srbije. U umu svakog od građana Kikinde lomile su se sumnje vremena i mnjenja o dokučivosti istine, svakog novog dana. Takva situacija čini da se fotografije Nevena Grujića mogu posmatrati kao deo podzemnog arhiva, u kojem se sabiraju beleške o našem vremenu. Heliografski zapisi poput posmrtne maske trenutka fiksiraju sume slučajnosti grada. Živote koji se odigravaju na njegovim ulicama. Nevidljivost tih života unutar mašina za stanovanje. Bezličnim urbanim odlivcima terora praktičnog i racionalnog. Fakticiteti života Kikinde odzvanjaju sa površine svake fotografije. Demografski lik države preslikan je u registru ovog gradića. Dešavanje rađanja novih života malaksa pred naletima smrti. Siromaštvo i ljudska beda beleže se na svakom koraku. Otići, preostaje kao jedina suvisla formula mladog života. Odvažiti se za korak van. Iskorak u novo, nepoznato. Ljudska situacija zahteva nove smelosti.
Institucionalizovana religija je habitualno zavidnog zdravlja, iscrpljujući se u ponavljanju rituala. Sekularno i profano polažu prava na autentičnost. U okruženju oštrih ivica i nezgrapnosti civilizovanog hoda pronalaze se i prostori ’’nežne empirije’’. Prizor starih ruku koje pažljivo pronose ptića pružaju priliku za trenutak brige. Trenutak okružen ljudima čije je mišljenje anestezirano redovnom medijskom dijetom. Samozadovoljno bučno u gestima svoje prosečnosti. Fotografija govori i prodire u ćutanje podteksta buke, u zabranjeno.
Fotografije Nevena Grujića govore, i stiču vrednost misaonih fotografija koje mogu
postati motivi novih ideja i novih shvatanja. Makar na kratko posmatrač će izaći iz
predrazumljenih obrazaca i neupitnosti prethodno dopuštenih, bezbednih i prohodnih puteva razumevanja.
Dusan Resćanski